četvrtak, siječanj 12, 2012
Gledao sam "In media res"...
Čini li mi se samo ili Petar Vlahov zbilja ima sve čudnije i čudnije obrve?!
petak, svibanj 13, 2011
Znati engleski jezik toliko dobro da možemo i razmišljati na njemu i služiti se njime kao materinjim jezikom, znači tečno govoriti engleski jezik, jel' tako?
Možemo li onda za nekoga tko muca reći da tečno govori engleski?
nedjelja, travanj 10, 2011
Prošli sam tjedan čitao u novinama kako će krave u Kini proizvoditi ljudsko mlijeko. Kažu da su znanstvenci opet prčkali po genima, no ovaj put kravljim, i da krave, upravo zbog tog prčkanja, sada mogu dati ljudsko mlijeko.
Molim vas, ako netko poznaje neke znanstvenike, prenesite im moje pozdrave, molbe, prijedloge i poticaje da sprčkaju neku kravu koja daje čokoladno mlijeko. Jer krave to mogu uz malo poticaja. Dajmo im podršku!
Odmah kupujem dvije!
nedjelja, kolovoz 22, 2010
Znam da me nije bilo jako dugo. I znam da ovo, vjerojatno, nitko neće i čitati. Ne bih ni ja poslije toliko vremena nepisanja. No, nema veze, ovo su samo moje misli o kojima upravo razmišljam, i koje sam htio podijeliti s nekim.
Priznajem da sam ponekad izgubljen, i zbunjen. Ponekad ne znam što da mislim o nekim stvarima. Ne znam što se događa oko mene. Još manje znam zašto se to događa.
Ne vjerujem u sudbinu! Smatram da smo mi ti o kojima ovisi tijek našeg života i da si mi sami sređujemo vlastiti život. Pitam se koje li su stvari koje određuju tijek nečijeg života.
Siguran sam da u veljači ne bih onako gadno letio s ceste da sam na vrijeme kupio nove gume. Da samo vozio malo brže, možda ne bih bio ni živ.
Sukladno tom razmišljanju, pitam se bi li bilo što drugačije i da sam kupio one smeđe ljepljene cipele umjesto onih crnih prošivenih? Bi li se što promijenilo da se nisam ošišao prije tri tjedna? Bi li bio na nekom drugom putu da nisam kupio one bijele patike? Bi li danas bio sretniji da nisam bio bezobrazan prema namrgođenoj i ljutoj teti u Konzumu?
Koje su to, dovraga, stvari koje utječu naš život?
nedjelja, svibanj 31, 2009
Neki sam dan u novinama pročitao kako je napravljena digitalna slavina. Mislim da svi shvaćamo koliko je digitalno naprednije i preciznije od analognog, ali ne kužim zašto moraju ići toliko daleko da bi digitalizirali slavinu.
Čini se da automatizacija uzima maha. Uskro ćemo živjeti u potpuno automatiziranim stanovima: imat ćemo lončiće koji će sami kuhati (kao u onoj bajci), odjeća koja će se sama prati, auti koji će sami voziti...
Mislim da bih se mogao prilagoditi životu u budućnosti, ali dvojim da bih mogao podnijeti toster koji će mi govoriti da sam idiot.
ponedjeljak, travanj 6, 2009
Gledao ja boks neku večer. I udaraju oni tako jedan drugoga. Pa se onda malo zagrle, kao, vole se. Pa se onda opet tuku. Pa se malo vole. Pa tako stalno.
Osim što su sudionici u boksu neodlučni u svojim nakanama, sjetio sam se nečega što sam davno negdje pročitao i što bi, definitvivno, revolucioniralo taj sport.
Ne bi li bilo super kad bi se u boks, kao i u svim ostalim sportovima, uveo kazneni udarac?
ponedjeljak, ožujak 23, 2009
Ako smo stvoreni na sliku božju, znači li to da i Bog kopa nos?
srijeda, ožujak 18, 2009
Ajmo zajedno:
Zamislimo svi jednu najobičniju slatkovodnu ribu (šarana primjerice) i nazovimo ga, recimo, Mirko.
Mirko je miran i povučen dečko - ne priča baš puno. Uredan je, odgovara na SMSove, ne pije, ne puši i nema puno loših navika.
Pogledamo li ga an face, ima usta poput lutaka za napuhavanje, pa uz to što izgleda aerodinamično i što ima dobre peraje, nekima je i uzbudljiv. (Nekima rekoh!!!)
Ako pogledamo položaj njegovih očiju, vidjet ćemo da je Mirkovo lijevo oko s njegove lijeve bočne strane, a desno oko s njegove desne bočne. Dakle, jednim okom gleda lijevo, a drugim desno, a kreće se, rekao bih, prema naprijed.
Pitam ja vas, kako Mirko zna kuda ide?
petak, ožujak 13, 2009
Znam, znam...
Zločest, nevaljao - reći ćete... I bit ćete u pravu. Pokušat ću se izvući na gripu, na gužvu na poslu. Na honorarni posao i na gužvu pri njemu. Pokušat ću se izvući na jedan dio odrađenih neplaniranih putovanja i na pripreme za predstojeća (pisanje prezentativnih radova i proučavanje literature). Spomenut ću i želju da se naspavam pošteno... ili samo da se naspavam.
To nisu nikakvi razlozi za takvo zapostavljanje - reći ćete prijekornim glasom. A ja ću vas gledati nevinim pogledom poput desetogodišnje prodavačice katoličkih kalendara i slegnuti tužno ramenima jer znam da ste u pravu.
A onda ću vas pokorno zamoliti za oprost i za vraćanje u društvo predivnih bića bez kojih bi net bio jadan i oronuo.
Sorite svi!
nedjelja, veljača 15, 2009
Svi znamo kakav su status žene imale u društvu tijekom povijesti. Tako je bilo sve do početka 20. stoljeća, kada su žene pokušale napraviti nešto i pokazati muškarcima kako i one vrijede više od ormara, ili od kuhinjskog stola.
Dakle, početkom 20. stoljeća u Engleskoj, osnovan je ženski pokret koji je nastojao dovesti status žena na ravnopravnu razinu s muškarcima. Prvo što je taj feministički pokret nastojao napraviti bilo je omogućiti ženama izlazak na izbore. Žene koje su pripadale tom pokretu zvale su se Sufražetkinjama, a ime su dobile upravo prema tom prvom cilju (sufragarri - glasovati).
I otada se pokret sufražetkinja širio i žene su dobijale prava jednaka muškarcima.
A danas?!
Danas je feministički pokret toliko jak da žene imaju puno više prava od muškaraca.
Evo, primjerice, ako muž tuče ženu, onda je nasilnik, a ako pak žena tuče muža, onda je muž pi***ca. Isto tako, ako žena nosi muška odijela, onda je ona poslovna žena, a ako muškarac nosi žensku odjeću, onda je on transvestit.
srijeda, siječanj 28, 2009
Nekako mi se čini da smo premaleni da bismo shvatili smisao nekih stvari, koliko god mi to htjeli i koliko god sanjali o tome. Ali, jbg., premaleni smo.
Znam smisao kondenzatora fluksa, ćevapa, razmjene fluida, smisao nomenklokluidalnosti, bureka... Ali smisao života?!
Onda, zašto živimo? Da bismo umrli?!
A možda bismo trebali početi s nečim jednostavnijim... Primjerice, koji je smisao plesa? Uhvatimo se i njišemo... čemu?!
A tek život?!
Pokoj vječni daruj Joj, Gospodine!
P.S. Jel' tako da nije sramota ako veliki dečki plaču?!
srijeda, siječanj 21, 2009
Gledao ja filmove o superjunacima. Fantastična četvorka, Batman, Spiderman, Xman, Daredevil, Superman. Gledam i divim se kako imaju lijepe kostime...
Izuzev činjenice kako nosi gaće preko hlača, dakle sumnjajući i u njegovu inteligenciju iz istog razloga, kladio bih se da je Superman najjači od svih junaka. Batman pak ima najljepše igračke i dakako - vozila. Ah, onaj leteći Batmobil!!! Ok, shvatili ste!
Ponata je u tome što su superjunaci anonimni. Dakle, ako su junaci anonimni, nitko ne zna njihov identitet - logično! Ali ono pitanje koje me muči jest kako oni, dovraga, naručuju šivanje kostima i kod koga, ako nitko ne zna tko su oni i gdje žive?! Kako plaćaju?! Kako se vrši dostava robe? Kako im mogu šivati kostim uz tijelo na neviđeno...
Šiju li sami sebi kostime?! To bi bilo najlogičnije objašnjenje! Lako je zamisliti Batmana za šivaćim strojem kako mu pomaže Alfred ili Spidermana kao švelju... Ali Daredevila?! Pa pobogu, on je slijep!